PePsy Savjeti

Darovita djeca

Cilj našeg rada s darovitom djecom je kako osigurati djetetu najbolje za njega, prema stupnju razvoja, posebnim potrebama, interesima i sposobnostima. Darovita djeca većinom sama nadoknade nedostatke u nastale u odgoju i obrazovanju, a u skladu sa svojim sposobnostima. Ako ne posvetimo dovoljno pažnje specifičnim potrebama darovitog djeteta mogu nastati mnogobrojne teškoće u njihovom razvoju.

Problemi mogu nastati već upisom u prvi razred kad od darovitog djeteta očekujemo da uči o stvarima koje već zna. Dio djece se prilagodi. Nekima postane dosadno, frustrirani su, usamljeni, povuku se ili se sukobe s nastavnicima. Pri tome moramo biti svjesni da nisu svi nastavnici osposobljeni prepoznati znakove darovitosti. Dio njih takvu djecu smatra problematičnom. A i sama okolina često ima velika očekivanja od darovite djece.

Nastavni program prilagođen je prosječnoj djeci i zato dolazi do razilaženja darovitog djeteta i programa po kojem uči. Za djecu je to dodatni teret i mogu postići slabije rezultate. Kako vide da s lakoćom svladavaju nastavni program, može im se činiti da za uspjeh nije potreban trud i napor. U kasnijim razredima program rada postane zahtjevniji, a velika je vjerojatnost da će darovita djeca nastaviti učiti opušteno, i više neće biti prepoznati kao daroviti. Postat će loši učenici s malim samopoštovanjem.

Sva darovita djeca imaju nešto zajedničko

1. Napredne su intelektualne sposobnosti, lako razumiju nove ideje, lako pamte, uživaju u izazovnim igrama, rade planove, druže se sa starijima, imaju veliki interes za mnoge stvari i aktivnosti koje njihovi vršnjaci nemaju, samostalno dolaze do novih ideja, kreativni su, a ideje primijene na novi i zanimljiv način
2. Od ranog djetinjstva verbalno su jako sposobni, ne rade gramatičke pogreške koje su česte kod prosječne djece, brzo razviju bogat i napredan vokabular, koriste složene rečenice, izmišljaju, razrade priče u detalje, lako pamte pjesme i priče, rano počnu čitati i uživaju u igri riječima
3. Znatiželjna su djeca, žele znati sve o svemu, ne prestaju postavljati pitanja, pozorno slušaju i obrade odgovore svojim riječima, imaju široki raspon interesa, žele znati sve i o apstraktnim pojmovima kao što su prostor, pravda, vrijeme, ljubav…
4. Kreativnost je posljedica svega do sada navedenog, uživaju u glumi i igri putovanja, upotrebljavaju predmete i materijale na nov i neobičan način, vole nove i luckaste ideje, osmišljavaju kreativne načine rješavanja problema, izmišljaju nove priče na temelju poznatih, dodaju svoje, nove završetke priča
5. Puni su energije, aktivni su dok ne padnu s nogu, potrebna im je stalna stimulacija, puno se kreću osim kad se koncentriraju na nešto što ih zanima.
6. Koncentracija i zanimanje dovodi do toga da ignoriraju sve drugo dok se bave zabavnom aktivnošću, vole rastavljati i sastavljati stvari, jako su uporni, i mogu raditi dvije i više stvari istovremeno
7. Jako su dobri u logičnom razmišljanju, broje i mjere, vole puzzle, dobro se osjećaju u uređenom i organiziranom okruženju, imaju jake i uvjerljive argumente za sve, razumiju uzrok i posljedicu, razliku između njih, žele znati razloge zašto imaju pravila po kojima se trebaju ponašati
8. Osjetljivi su, osjećaju jače i više, imaju razvijenu empatiju za druge ljude već u vrlo ranoj dobi, brzo prepoznaju emocije drugih, brinu o drugima i okolini
9. Imaju razvijen osjećaj za humor, sami smišljaju šale i zagonetke

Darovita djeca – buntovnici ili čudaci

Većina ljudi nadarenu djecu smatra čudacima i buntovnicima koje treba dovesti u red.

Ako ste kao roditelj djeteta predškolske dobi vidjeli da se ono razlikuje od drugih, zna samo odabrati programe na televizoru, pokrenuti DVD, naći igricu na računalu – postoji mogućnost da imate darovito dijete.  Ili ste kao nastavnik uočili dijete bogatog rječnika koje nudi savjete kako vaše predavanje može biti zanimljivije. Nadarena djeca vide svijet drugačije od ostalih. Vide povezanost među stvarima i pojavama, rješavaju zadatke kreativno, imaju osebujan smisao za humor.

Uočavaju probleme, nepravilnosti i laži, vide nelogičnosti poput odraslih, ili i bolje. Često zanemare upute starijih, bistra su, originalna, živahna uma, dobrog pamćenja, neprilagođena i pomalo buntovna. Bistra djeca prepoznaju detalje koje ostali previde i zanemare. Glavni problem s kojim se susreću je odnos s lažnim autoritetom. Darovito dijete je prvo koje će prepoznati slučaj da nečiji autoritet proizlazi iz sile, zastrašivanja i obmane. U nedostatku logičnih i moralnih argumenata takvi odrasli, roditelji ili nastavnici, ili drugi ljudi iz obitelji, prema darovitom djetetu reagiraju gnjevno i nasilno.

U društvu vršnjaka, nadarena djeca više su povučena nego otvorena, ne snalaze se. Obična djeca ne mogu razumjeti što nadareno dijete govori, pa njegove riječi tumače kao prenemaganje ili pravljenje važnim, zafrkavaju ga ili čak tjelesno zlostavljaju. Nažalost, često nastavnici nisu dovoljno spretni i ne znaju kako osigurati nadarenom djetetu prikladnu zaštitu.

Dijete treba naučiti da u stvarnom svijetu pravda uvijek ne pobjeđuje, ponekad treba popustiti da se izbjegnu veće neugodne posljedice. Frustracija zbog nemoći veliki je teret nadarenog djeteta, bespomoćno je i od odraslih treba dobiti podršku, potvrdu kako je u pravu.

Potencijal nadarenog djeteta treba razvijati da se ne bi poništio.

Kako roditelji i nastavnici mogu pomoći? Na nekoliko načina:

• Podržati njegove široke interese
• Stvoriti ozračje razumijevanja i prihvaćanja njegove različitosti
• Namjerno uvoditi nove riječi u razgovor s djetetom, i koristiti je da bi je dijete usvojilo
• Igrati se igre slagalica, rebusa, križaljki
• Učiti ga rimama i slaganju složenih riječi
• Poticati ga na upoznavanje puno sadržaja, ali zaštiti od stresnih tema
• Voditi ga u muzeje, galerije, knjižnice, tematske parkove
• Usmjeriti ga na čitanje knjiga
• Omogućiti mu susrete s jednako darovitom djecom koja dijele njegove interese
• Upozoriti ga da njegov humor neće svi razumjeti
• Uputiti ga da se ne ističe pretjerano, a talente i vještine koristi odmjereno kako ne bi izazvalo tuđi animozitet
• Ne treba se hvaliti pameću i dostignućem svog djeteta, nije dobro izazivati zavist okoline

Metode prepoznavanja darovitog dijeteta

Dvije su skupine metoda prepoznavanja: procjena i testiranje.

Procjenom se procijeni razvoj djetetovih osobina – sposobnosti, crte ličnosti, interesi, motivacija. Procijeni se djetetov duh i materijalni rad – znanstveni rad, tehnička umiješnost, slika, pjesma. U procjeni sudjeluju sve osobe koje vide djetetovo ponašanje: roditelji, nastavnici, voditelji aktivnosti, društva i klubova u kojima dijete sudjeluje.

Mjerenje osobina znači primjenu standardnih testova, a najstariji takvi su testovi inteligencije. Za mjerenje darovitosti koristi se Wechsler Intelligence Scale for Children (WISC) za djecu od 6-16 godina. Koriste se i testovi posebnih sposobnosti iz područja u kojem je dijete pokazalo talent: matematike, likovnog i slično.

Uloga nastavnika u prepoznavanju darovite djece

U postupku identifikacije darovitog djeteta veliku ulogu imaju nastavnici. Oni mogu dugo i kontinuirano pratiti ponašanje učenika i uspoređivati djecu iste ili približne dobi. Mogu se međusobno konzultirati, što ne znači da će sigurno donijeti ispravne zaključke.

Zašto mogu pogriješiti?

• Izjednače visoki školski uspjeh s visokim kvocijentom inteligencije
• Teško prepoznaju darovitog učenika s emocionalnim smetnjama
• Teško prihvate mogućnost da daroviti učenik nije motiviran za rad u školi i nema razvijene radne navike
• Mogu imati predrasude po spolu, porijeklu, roditeljima
• Ne daju prednost učenicima koji im ometaju rad dodatnim pitanjima

–          Nemaju dovoljno metodičkih znanja o postupku otkrivanja i identifikacije darovitog učenika

Obrazovni program prilagođen je prosječnoj djeci. Nastavnici koji odstupaju od programa često imaju velikih problema s pretpostavljenima.

Uloga nastavnika u radu s darovitom djecom

Učitelju i nastavniku koji nema iskustva u radu s darovitom djecom takva djeca uvijek čine problem. Ne prihvaćaju autoritet, u sukobu su s okolinom čijim se pravilima moraju prilagoditi, a ne žele. Na satu često na pitanje odgovaraju pitanjem. Nemirna su i glasna. Neki put ignoriraju zadatke jer su im dosadni ili imaju pametnija posla. Zato umjesto uspjeha dođu u fazu loših rezultata.

Što možemo predložiti nastavnicima?

Nastavnik mora osmisliti dodatne aktivnosti koje su prilagođene upravo takvoj djeci. Hiperaktivno dijete dobro je postaviti pomoćnikom tijekom predavanja ili vježbi i dati mu ulogu voditelja grupe učenika. Darovito dijete treba pratiti, poticati, razvijati njegovu socijalnu inteligenciju, potaknuti ga da pomaže drugima, naučiti ga kako da bude dobar prijatelj. Daroviti učenici postave visoke kriterije, i nastavnicima je teško. Tu nastavniku pomogne dodatna priprema i zadaci koji su malo iznad predviđenih mogućnosti prosječne djece. Nastavnik može i treba smanjiti autoritativnu poziciju i učeniku dozvoliti više slobode, jer oni nekad mogu preskočiti granicu znanja svog nastavnika. Od učenika dobro je zatražiti više samo aktivnosti, uputiti ih da sami traže informacije, naučiti ih kako će to činiti. Da bi se razvijale njihove kreativne sposobnosti, potrebno je osigurati slobodan razvoj djeteta, omogućiti mu slobodu mišljenja, prihvatiti da je radoznalo i da ima divergentno mišljenje i šarenu maštu.

Obrazovanje darovite djece

Obrazovanje darovite djece provodi se metodama obogaćivanja nastave, metodom akceleracije (ranijeg polaska u školu ili preskakanjem razreda) i grupiranjem učenika prema sposobnostima. Ništa od toga nije idealno, sve ponaosob ima prednosti i mane. Škole najčešće upotrebljavaju sve tri navedene metode.

Programi obogaćivanja nastave

Programi obogaćivanja nastave smišljeni su kao zamjena i proširivanje redovitog školskog programa. Cilj im je pomoći učenicima u rješavanju problema i naučiti ih kako će razmišljati s većim stupnjem – analizirati, stvarati nove ideje i procjenjivati tuđe. Neki oblici takvog obogaćivanja programa su tečajevi, ljetni programi, razne izvannastavne aktivnosti, mentorski rad ili rad po grupama učenika.

Akceleracija – raniji polazak u školu ili preskakanje razreda

Jedno i drugo omogućava darovitom djetetu prelazak na viši stupanj obrazovanja od onog koji je određen njegovim godinama. Rijetko se primjenjuje. Mnogi pedagozi i nastavnici to ne odobravaju jer misle da će darovita djeca družeći se sa starijima emocionalno patiti. Naravno, postupak ima prednosti i nedostatke. Ipak, mnoga provedena istraživanja pokazuju da i učenici kojima se dopustilo učenje u svom vlastitom ritmu imaju bolje mišljenje o sebi, motiviraniji su i kreativniji, imaju veće i više ciljeve, lakše ih ostvare u socijalnom okruženju. Darovito dijete potrebno je smjestiti u sredinu s intelektualnim vršnjacima (ne kronološkim). Istraživanja su pokazala da i djeca koja ranije krenu u školu i ona koja su preskočila razred zadržavaju odličan uspjeh. Može se reći da je akceleracija uspješna mjera kod intelektualno napredne djece.

Kad se preporuča preskakanje razreda?

• Kad učenik ima stalno visoke školske ocjene
• Kad uči brže od ostalih i visoko je motiviran za učenje
• Kad pokaže izraziti talent za nešto
• Kad je socijalno i emocionalno zreo
• Kad je izoliran od strane vršnjaka
• Kad dijete samo želi preskočiti razred i promijeniti sredinu

Grupiranje učenika po sposobnostima

Darovitost bi trebalo prepoznati u nekom specifičnom području, i onda je jednostavno grupirati djecu po sposobnostima. Posebna nastava, izvan prosječna, namijenjena je talentiranim učenicima. Odvajanje najboljih učenika u posebne razrede može kao posljedicu imati bahatost i elitizam, stoga nije često i ne preporuča se. Ostala djeca osjećala bi se manje vrijednima. Niska očekivanja koja bi nastavnici imali prema prosječnim učenicima mogla bi jako utjecati na motivaciju u učenju i njihov konačan uspjeh. No, ukidanje grupiranja učenika vodilo bi u drugi problem. Standardi bi se prilagodili najnižem stupnju obrazovanja što nikako ne bi bilo prihvatljivo. Takvo obrazovanje nikako ne bi moglo osigurati napredovanje darovitog učenika. Nadarenoj djeci treba pristupiti individualno, davati im teže i zahtjevnije zadatke s više materije.

Posljedice provedbe obrazovnih programa za darovite učenike

Ako darovite učenike usporedimo s vršnjacima, oni pokazuju značajno veće postignuće. Kad se usporede sa starijima od sebe, ima i pozitivnih i negativnih učinaka. Često se osjete inferiorno prema starijima, zbog tjelesnog izgleda ili socijalne kompetencije. Uz svaku opciju potreban je kompromis. Radikalno ubrzanje znači da se dijete neće družiti s vršnjacima što nužno dovodi do problema socijalizacije. Grupiranje po sposobnostima dovodi do rada u heterogenim grupama, što također nije dobro. Ali, ako se ekstremno darovitoj djeci uskrati napredno proučavanje rasipa im se potencijal. Svakako darovitoj djeci treba ponuditi poduku na visokom stupnju, zahtjevnu i izazovnu.

Obrazovanje darovitih u Hrvatskoj

U našoj zemlji većina programa usmjerena je ka umjereno darovitima, i programi za napredne i darovite većini djece nisu dostupni. Sve zapravo ovisi o školi i odlukama djetetovih roditelja. Postoje specijalne škole za darovitu djecu, i osnovnog i srednjeg stupnja, te razni izvan nastavni programi gdje se mogu okupiti.

Sustavnu brigu oko darovite djece čine tri čimbenika: rano prepoznavanje, odgovarajuća potpora razvoju i njihovo odgovarajuće profesionalno angažiranje.

Izvor:    Cvetković Lay i Sekulić Majurec: Darovito je, što ću s njim? i Darovito je, što ću sa sobom?

Vrgoč: Poticanje darovite djece i učenika