Hiperaktivno dijete
Da li je Vaše dijete živahno, puno energije, stalno u pokretu, brbljavo, jako znatiželjno?
Imate li problema s njegovom koncentracijom? Mislite li da je zločesto?
Mislite li da je hiperaktivno? Ima li poremećaj pažnje (hiperaktivni poremećaj)?
„Kad vam dođu prijatelji ili susjedi, niti jednu rečenicu ne možete dovršiti, a da vam se vaše predškolsko dijete ne ubaci u razgovor. Zato vas, primijetili ste, ljudi već pomalo počinju izbjegavati. Dijete vam je i inače nemirno, stalno nekamo trči, ne može ni minute ostati na jednom mjestu. I dok je bilo manje, stalno je posvuda jurilo, penjalo se i pritom se nije bojalo apsolutno ničega.Međutim, vi ste to pripisivali uobičajenoj dječjoj radoznalosti. Doduše, ponekad ste se čudili kako to da vaše dijete ima više ogrebotina i masnica od drugih mališana, a vi ste svojemu stalno za petama, dok druge majke svoju djecu puštaju da se igraju po parku i mirno piju kavu i čavrljaju. Ponekad vam je bilo malo čudno i to što druge majke govore da njihova djeca spavaju po cijelu noć i još dva sata poslijepodne, a vaše dijete ne samo da ne spava preko dana, nego se i noću stalno budi, a na spavanje odlazi tek kada je na rubu malaksalosti. Polaskom u školu, stvari su se počele mijenjati. Na gore. Učestali pozivi na razgovor s učiteljicom i pedagogom postali su vaša svakodnevica. Stalno čujete iste žalbe da vaše dijete ništa ne pazi na nastavi, da mu misli neprestano lutaju, da se usred sata diže iz klupe, da se nikako ne može koncentrirati, iako se doima inteligentno… Zar se to događa vama? Pa vaše je dijete samo malo življe? „
Odgoj svakog djeteta veliki je izazov za roditelje i nastavnike. Traži puno ljubavi, strpljenja, vremena, pažnje, učenja kako biti dobar roditelj ili nastavnik. Tijekom djetinjstva, djeca prolaze kroz mnoge razvojne faze. Mogu biti teške i frustrirajuće, manje ili više stresne.
Svoje probleme roditelji obično rješavaju sami, uz pomoć rođaka i prijatelja koji imaju stariju djecu, pa su time i neke faze djetetova razvoja prošli. No, postoje situacije koje ne mogu sami riješiti i potreban im je savjet stručnjaka.
Za veliki broj nemirne djece, danas se kaže da su hiperaktivna. Djeca koja su stalno nemirna i imaju problem koncentracije vrlo naglo reagiraju i mogu imati različite poteškoće u socijalizaciji s okolinom. Teško uspostave kvalitetan odnos s vršnjacima i odraslima. Teško se snalaze onda kad se trebaju i moraju držati određenih pravila ponašanja (u vrtiću, ili školi). Takvo dijete obično nema puno prijatelja, i zna da je izolirano i odbačeno od vršnjaka. Impulzivno je i naglo, odrasli ga ne razumiju i ne pružaju mu dovoljnu podršku bez koje se ne snalazi u okolini u kojoj je.
Da li je Vaše dijete hiperaktivno?
ADHD je kraće ime cijelog niza poremećaja pažnje i hiperaktivnosti. Simptomi ADHD-a su smetnje pažnje, nemir i impulzivnost, bučno reagiranje na okolinu. Nije nastao zbog roditeljskog neuspješnog odgoja. Ne znači da je dijete zločesto. ADHD je biološki poremećaj.
Problemi zbog hiperaktivnosti mogu se vidjeti u tri područja: aktivnost, pažnja i kontroliranje impulsa.
Kako se ponaša hiperaktivno dijete?
Aktivnost: često trese rukama i nogama, meškolji se, vrpolji, izvodi čudne pokrete, često ustaje kad bi trebalo sjediti, previše trči, skače, penje se, ne može biti tiho i mirno se igrati, previše priča, bučno je, ima silnu energiju, stalno je u pokretu, lako se uznemiri, stalno nešto radi rukama, igračkama, predmetima, ali kad se treba mirno nečim baviti to ne ide.
Pažnja: radi greške jer je nemarno, i ne posveti pažnju detaljima, teško se posveti zadacima ili igri, mislimo da ne sluša niti kad mu izravno govorimo, ne može samo organizirati zadatke i aktivnosti, gubi stvari, smetaju mu vanjski podražaji koji ne bi trebali, sporo je u učenju novog i izradi zadataka, nema koncentraciju, teško obavlja neke aktivnosti, neorganizirano je, nema sposobnost planiranja, odsutno je i nepažljivo, ne prati upute, pažnja mu je jako kratkotrajna, ne dovršava započeto.
Impulsi: odgovara prije nego što do kraja čuje pitanje, ne može čekati u redu, stalno prekida i ometa druge, emotivno i burno reagira, ne vidi posljedice, djeluje a tek nakon toga misli, luta s jedne aktivnosti na drugu, ne može čekati da netko drugi završi priču ili svoj zadatak, prekida razgovor drugih, nameće se, ne čeka ništa, ne prati pravila igre ili obavljanja zadataka.
Kroz različite faze djetinjstva hiperaktivno dijete ponaša se drugačije
Dojenče: razdražljivo je i puno plače, traži hranu kasno navečer, teško spava, često se budi, teško ga je smiriti, ima probleme s prehranom, bira hranu, može imati kolike, pojačan tonus mišića, rano prohoda ali je nespretno.
Vrtićka dob: velika motorička aktivnost, nikad nije mirno, ne zanimaju ga posljedice njegovih aktivnosti, ne sluša roditelja ili tetu, na pitanja odgovori prebrzo, nema vremena razmišljati ili vidjeti što rade druga djeca, oblači se brzo samo, nauči brzo vezati cipele, i zakopčati gumbiće, ima slabije rezultate u pripremama za školu, usvajanju boja, brojeva, slova, korištenju škara, nestrpljivo je, ne poštuje rad grupe, ometa druge.
Školska dob: ne sjedi na svom mjestu, lupa nogama, šeće razredom, nemirno kad radi bilo kakav zadatak, ima problema kod pisanja domaće zadaće, ne može zadržati pažnju, usmjeriti se na bilo kakav sadržaj, neorganizirano, sve počinje, ništa ne završava, teško savladava školsko gradivo, loše misli o sebi, ima problema sa socijalizacijom i prihvaćanjem kod vršnjaka, ima emocionalne poteškoće.
Što nije hiperaktivnost?
Mogući drugi razlozi sličnog ponašanja: mentalna retardacija, poremećaj vida ili sluha, poremećaj učenja, prkosno ponašanje, smetnje ponašanja, traume glave, nuspojave lijekova ili droga.
Takva ponašanja dogode se kad je djetetu dosadno, ima neku fiziološku potrebu (gladno je, mora na WC), jako je veselo (veseli se rođendanu, poklonu, uspjehu), dijete ima neku prezahtjevnu situaciju (teško mu je), ili je pod stresom u obitelji.
Hiperaktivno dijete i obitelj
Poremećaj pažnje i velika aktivnost djeteta često su uzrok problema s članovima obitelji. Roditelji se osjete neuspješnima i umornima, a međusobni odnosi opterećeni su i napeti. Dijete je neposlušno. Roditelj to ne razumije. Dijete ima problema s komunikacijom. Osjeća izraženu nepravdu, vidi da se prema njemu postupa nepravedno, ograničeno je, skuplja stres, srdžbu. Ima pravila koja mu se ne dopadaju. Roditelji su ljuti, reagiraju neprimjereno, dijete se inati, prkosi, i za to dobiva sve strože kazne roditelja. I dijete i roditelji vrte se u krugu, bore se za opstanak. Kako izgleda takva obitelj? Stalna vika, pričanje, buka, uništene stvari u kući, skakanje, česti pozivi u vrtić ili školu zbog ponašanja ili ocjena, nervoza, nezadovoljstvo, nemoć. I roditelji takvog djeteta osjećaju se odbačeni od prijatelja i šire obitelji, zbog ponašanja djeteta nitko ih ne poziva na društvena okupljanja i događaje. Roditelji su bespomoćni, nesigurni, u stresu, misle da dijete ne poštuje njihov autoritet, inati se i onda reagiraju neprimjereno, viču, vrijeđaju, kažnjavaju, ucjenjuju, podmićuju. Roditelji se često svađaju i međusobno.
Što mogu učiniti roditelji?
Ponašanje djeteta neće se promijeniti preko noći. Potrebno je vrijeme da bi se vidio pomak nabolje. U početku dijete će pružati otpor i problemi mogu narasti. Tu pomaže samo ustrajnost i dosljednost roditelja, a i on sam treba imati realna očekivanja.
- Postaviti si pitanje – što želim odmah promijeniti kod svog djeteta? A onda polako i strpljivo podučavati dijete da to ne radi, već da se ponaša drugačije
- Reakcija na kaznu hiperaktivnog djeteta može biti suprotna, a dijete može misliti da je kaznom nagrađeno, vikanje roditelja može mu biti zabavno, nervozno ponašanje isto. Zato treba pratiti učinak i procijeniti što je roditelj kaznom postigao
- Ignorirati djetetovo loše ponašanje, ali samo onda kad ponašanje ne ugrožava nekog drugog
- Paziti na svoje ponašanje, jer dijete uči imitiranjem roditelja ili odraslih, ako roditelj ne želi buku ne treba je stvarati niti sam
- Upute dane djetetu uvijek moraju biti jasne, jednostavne i razumljive, i dijete mora znati što se od njega očekuje, koristi upute koje su se pokazale dobrima
Pomognite djetetu razviti samopouzdanje i samopoštovanje.
Dijete sumnja u svoje sposobnosti, vidi da roditelj nije zadovoljan njegovim stavom i ponašanjem. Sputano je, ne postiže uspjeh. Ne može prepoznati u čemu je dobro i uspješno. Različito je od druge djece, ima negativno mišljenje o sebi. Pohvalite ga, primijetite u čemu je dijete dobro, recite mu što vam se kod njega sviđa.
Stvorite rutinu, strukturu, predvidivost, planiranje
Pažljivo isplanirajte radni dan, školske obaveze, slobodne aktivnosti, kućne obaveze. Pustite da i dijete sudjeluje u planiranju. Unaprijed zadana rutina stvara radne navike. Pripremite mjesto za učenje bez ometajućih faktora. A kad se navikne da radi svaki dan isto, postepeno mu prepustite odgovornost za obaveze.
Omogućite mu sudjelovanje u obiteljskim poslovima
Naravno, odaberite aktivnosti koje može učiniti i koje mu dobro idu, koje može brzo i jednostavno naučiti. Omogućite mu fizičku aktivnost tijekom obavljanja zadataka. Pustite ga da pomete, odnese, donese…Svrha svih aktivnosti je nagrada, pohvala upućena djetetu. Cijenite njegov trud, iako možda i pogriješi.
Razgovarajte s djetetom jasno i jednostavno
Upute moraju biti jednostavne, sažete i konzistentne, i pri tome dosljedne i odlučne. Bez agresije i negativnosti kod uputa, bez implikacija da je dijete nesposobno učinci će biti puno veći. Odlučan roditelj siguran je u svoja vjerovanja, zna izraziti ideje i potrebe jasno i direktno, poštuje sebe i druge, poštuje dijete, pravedan je u očekivanjima i od sebe i drugih. Taj roditelj može i sposoban je nametnuti pravila i standarde koji dozvoljavaju da dijete ima i svoje ideje i razmišljanja. Preuzima odgovornost za svoje ponašanje. Pri tome dijete odgovara za svoje ponašanje.
Kako biti jasan u komunikaciji?
Ostvariti kontakt očima, ruke nježno položiti na djetetova ramena ako odbija uspostaviti kontakt, reći ono što misli, i misliti što se govori, navesti razlog zašto se nešto traži od djeteta, reći to jasno i razgovijetno, smireno i odlučno.
Ne koristiti prigovaranje, vikanje, raspravu, molbe, ucjene, plaćanje usluga, obećavanje nagrada. Ako ste jako uzrujani, dobro je uzeti si nekoliko minuta za smirivanje,i vratiti se kasnije i nastaviti razgovor.
Imajte realna očekivanja
Dobro je usmjeriti se na nekoliko obrazaca lošeg ponašanja djeteta koje smatrate neprimjerenim: uništavanje stvari, ozljeđivanje vršnjaka, vikanje, odbijanje pisanja zadaće. Razmislite i odlučite koje djetetovo ponašanje ima najvjerojatnije dugoročno neugodne posljedice. Budite ustrajni kad od djeteta tražite promjenu ponašanja, opišite mu kako želite da se ponaša primjerima. Očekivanja mogu biti različita.
Pohvalite dijete
Pohvala se mora dogoditi odmah nakon dobro urađenog zadatka, treba biti povezana s konkretnim ponašanjem, izrečena sa smiješkom, blagim pogledom, toplim riječima, zagrlite i poljubite dijete, pomilujte ga, pomazite, nemojte čekati da dijete bude savršeno, to i ne može biti odjednom, pohvalite ga pred drugima.
Hiperaktivno dijete i prijateljstva
Za očekivati je da će hiperaktivno dijete imati problema s prijateljima. Teško će sklapati prijateljstva jer je drugačije od vršnjaka. Impulzivno je, kratkotrajne pažnje, teško uči socijalna pravila, ne prepoznaje socijalne znakove i poruke. Svjesno je svoje izoliranosti i nesposobnosti da zadrže kolege i prijatelje. Potrebna mu je pomoć odraslih, roditelja i nastavnika. Pomoć treba biti pružena bez kritike, usmjerena na kvalitete i pozitivna prema djetetu.
Omogućite djetetu da prijatelje dovede u kuću. Hiperaktivno dijete je često sramežljivo. Podržite ga na pozitivan način, isplanirajte vrijeme koje će djeca provesti zajedno. Vježbajte socijalne vještine kod kuće, tiho pričanje, ne upadanje u riječ. Uzmite stav, nagradite ponašanje i pokažite posljedice lošeg vladanja. Glumite situacije, potaknite i ohrabrite dijete, pogledajte kakvo je u igri s vršnjacima, pa ispravite vi ono što ne može dijete samo.
Nemojte da dijete vidi agresivno ponašanje u kući, pripazite na vlastito ponašanje i ponašanje ostalih ukućana. Neprilične scene s TV ekrana prokomentirajte s djetetom. Budite dosljedni kad odlučujete što smije, a što ne smije gledati na TV-u. Potaknite dijete na druženje s djecom za koju mislite da na vaše djeluje pozitivno. Uključite ga na slobodne aktivnosti koje će samo odabrati prema svojim sklonostima. Usmjerite ga na aktivnosti koje se rade u manjim grupama pod vodstvom odrasle osobe. Dobro bi bilo da aktivnosti nisu natjecateljske.
Roditelji hiperaktivnog djeteta
Razgovarajte s roditeljima druge hiperaktivne djece, čitajte članke, tekstove o hiperaktivnosti, aktivno se uključite u problem jer ćete time preuzeti kontrolu nad situacijom i smanjiti osjećaj krivnje i frustracije. Ako drugačije ne možete, potražite pomoć stručnjaka, psihologa, pedagoga, defektologa. Pomoglo bi već i samo pojašnjenje situacija koje vas brinu i zbunjuju. Mogu vam dati konkretne savjete koji ne mogu štetiti. Saslušat će vas i pokazati razumijevanje. Potražite pomoć i podršku od ljudi koji su vam bliski, prijatelja, roditelja, osobe od povjerenja ako je imate. Zastupajte svoje dijete. I ono može biti usamljeno i frustrirano, neprihvaćeno. Morate biti tu za njega, pomoći mu, savjetovati ga oko konkretnih situacija, učiti ga kako da se izbori za svoja prava. Vjerujte djetetu, intervenirajte u školi, razgovarajte s ljudima koji su oko djeteta. Brinite o sebi, i vi se trebate osjećati dobro da bi mogli pomoći djetetu. Šetajte, razgovarajte i družite se s prijateljima, opustite se, idite u kino, bavite se sportom. Pazite na vlastite potrebe. Odmarajte, smanjite si razinu stresa.
Ne dozvolite da hiperaktivnost utječe na vaš dobar odnos s djetetom!
Osim hiperaktivnosti, dijete ima mnoge osobine koje ga čine cjelovitom osobom. Ono treba dodatnu pomoć za mnoge stvari koje su drugima razumljive same po sebi. Vrlo lako može postati depresivno ili tjeskobno, pa je cilj imati dobar odnos s takvim djetetom. Radite stvari zajedno, dijelite misli i osjećaje, šalite se, zabavljajte, opuštajte i veselite.
Gledajte ga iskreno! Dijete je takvo kakvo je!
Odrasli hiperaktivci imaju problema u vezama s drugim ljudima, komunikaciji, braku, kod međuljudskih odnosa. Mijenjaju radna mjesta, zanimanja, mjesta boravka ili stanovanja. Tu pomažu samo učestale terapije koje malo smanjuju simptome hiperaktivnog ponašanja da bi u daljnjem životu mogli funkcionirati normalno.
Izvor: www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/hiperaktivno-dijete/
www.monitor.hr/clanci/hiperaktivno-dijete-zar-se-to-dogada-vama-pa-vase-je-dijete-samo-malo-zivlje
