Hiperaktivno dijete u školi
Da li je Vaš učenik živahan, pun energije, stalno u pokretu? Brbljav je, znatiželjan, upada vam u riječ?
Imate li problema s pridobivanjem njegove pažnje, s koncentracijom? Reagira li impulzivno?
Mislite li da hiperaktivan? Ima li poremećaj pažnje (hiperaktivni poremećaj)?
Najčešći pokazatelj problema i poteškoća djeteta je školski neuspjeh. Ali, ne mogu učitelji i nastavnici samo tako izreći da učenik ima problema u učenju ili ponašanju. Najčešće se sami nose s problemom. No, u rješavanju poteškoća trebali bi sudjelovati svi, procjenu daju psiholozi i pedagozi, razgovara se s roditeljima i utvrdi opseg lošeg učenja ili ponašanja.
Zašto je učiteljima i nastavnicima teško dati sud?
Ulaze u privatnu sferu obitelji. Teško mogu o neprimjerenom i neobičnom ponašanju učenika razgovarati s roditeljima. Roditelji odbijaju takav razgovor, misleći da time štite i sebe i dijete. Učitelji možda ne poznaju dovoljno sve faze razvoja djeteta pa misle da će se ponašanje samo popraviti odrastanjem i ozbiljnošću. Ili samo ne žele povrijediti i naljutiti roditelje, jer znaju da će biti burna emocionalna reakcija roditelja kad im se ukaže na problem.
Učitelj, nastavnik, profesor
Učenje i podučavanje primjereno školi radi se po metodi kazna i nagrada. Vrijednosti, vjerovanja, nasljeđe i znanje prenose se od učitelja na učenika, s generacije na generaciju. Podučavanje nije uvijek lagano. Učitelj, nastavnik, profesor, ima moć. Radi se o životu njegovih učenika. Jedini alat koji mu stoji na raspolaganju je sposobnost da ima utjecaj na učenikovo samopouzdanje. Ako učitelj vjeruje u učenika i dijete će u to vjerovati. Učitelj prepoznaje i podržava talente i osobne karakteristike učenika. Brižan učitelj vjeruje u učenika. Učeniku usađuje stav da je vrijedan i cijenjen.
Nije uvijek lako i jednostavno vjerovati u dijete i vidjeti same pozitivne karakteristike, posebno ako učenik ima poremećaj pažnje. Teško se nositi sa situacijom kad učenik prekida nastavu, gubi papire, smeta ostale učenike u razredu, čini se kao da prkosi u svakoj prilici kad može. No, baš takva djeca predstavljaju izazov i traže dodatni trud, imaju veću potrebu za pomoći od ostalih vršnjaka. Iskustvo nas uči da su upravo energična i kreativna djeca kasnije odlični odrasli ljudi, afirmirani u društvu. Uz uvjet da uspješno prežive školu.
Da bi problemi bili manji važno je da nastavnici razumiju specifičan način mišljenja i funkcioniranja hiperaktivne djece. Takva djeca često negativno utječu na školske zadatke, i općenito izvršavanje obaveza i odgovornosti. Hiperaktivno dijete je zahtjevan učenik. Uspješno će učiti samo u okolini koja podržava individualne razlike unutar fleksibilnog, dosljednog, strukturiranog pristupa. Svakako treba onemogućiti stigmatizaciju i osamljivanje hiperaktivnog učenika. Razumijevanje, brzo i adekvatno reagiranje na djetetov uspjeh, vrednovanje svega dobrog što radi osnova je za suradnju i komunikaciju. Hiperaktivni učenici dobro reagiraju na brižan i poticajan stav učitelja, to im daje dodatnu motivaciju i mogu postići odlične rezultate. Svaki hiperaktivan učenik ili student je jedinstven. Postoje neka pravila koja mogu olakšati izgradnju dobrog odnosa s njima, uspjeh u školi i socijalnu inteligenciju.
Kako učitelji, profesori mogu pomoći?
Kod učenja i u nastavi
Dobro je razdijeliti gradivo u manje cjeline, postaviti realne ciljeve nakon manjih jedinica u skladu s učenikovim mogućnostima. Jako je bitno dobro planirati, omogućiti djetetu da uči malim koracima. Složene upute podijeliti u jednostavnije i tražiti od učenika da ponovi što treba učiniti, provjeriti da li razumije. Više usmeno ispitivati, hiperaktivna djeca bolje se izražavaju usmeno. Dati učeniku dovoljno vremena kako ne bi bilo u žurbi i pod pritiskom. Ako su upute namijenjene cijelom razredu, stati kod hiperaktivnog učenika i koristiti njegov pribor za pokazivanje. Smjestiti takvo dijete u prvu klupu jer će ga tu manje ometati događanja u razredu, manje će surađivati s drugom djecom u razredu, manje će biti ometajućih faktora, jače će pažnju usmjeriti na učitelja, a i učitelj će bolje vidjeti njegov rad. Svakako treba pomoći učeniku da razumno odredi vrijeme za zadatak i pripaziti da li se toga drži. Istaknuti bojama riječi, slike, pojmove kako bi se pažnja usmjerila na bitne informacije. Koristiti nagrade i pohvale za dovršeni zadatak. Više razgovarati s učenikom, dodijeliti mu kolegu mentora, da bi imao prijatelja i podršku. I naglasiti učenikove interese i snage kako bi se drugima pokazao što boljim. Raditi na njegovom samopouzdanju.
U razredu
Ponašanje i disciplinu organizirati kroz slijedeća četiri koraka
- Urediti prostor razreda kako bi se organizirale različite aktivnosti, učenički rad radi se na klupi, a sa klupe treba ukloniti sve što ometa koncentraciju i ne treba tamo biti, radi se u malim grupama, timski, proučava zajednički školsko gradivo, odrediti pravila što je dozvoljeno što nije i dosljedno ih provoditi.
- Dogovoriti razredna pravila zajedno s učenicima, oni moraju znati što se od njih očekuje, pravilima odrediti slobodno vrijeme, točnost, ulazak i izlazak iz razreda, mjesta sjedenja, slušanje i praćenje uputa učitelja ili nastavnika, pitanje učitelja za pomoć, razgovor s drugim učenicima, sudjelovanje u raspravama i nikako ne upadanje u riječ, čekanje dok drugi kolega završi.
- Objaviti dnevni raspored razrednih aktivnosti, hiperaktivna djeca imaju stalnu potrebu znati slijed aktivnosti i zadatak i vrijeme potrebno za rad, informirati ih o svakoj promjeni, sve što je nejasno, nerealna očekivanja spriječit će rutina i raspored, plan.
- Nagraditi učenike za poštivanje pravila, pohvaliti hiperaktivno dijete s naglaskom koje pravilo je ispravno poštovalo.
Komunikacija
Hiperaktivno dijete je nepažljivo, čuje samo dijelove od onoga što mu govorimo. Jako je važno provjeriti da li je takav učenik primio cijelu komunikacijsku poruku. Ne može izvršiti zadatak ako ne zna kako on točno glasi. Pri tome jako je bitno da ima točnu informaciju koju ste mu dali.
Što bi moglo biti korisno?
Uspostaviti kontakt očima, razgovarati gledajući dijete. Govoriti glasno, jasno i razgovijetno, normalnim tonom, bez ljutnje, bez tepanja. Nije potrebno vikati i naređivati. Većina učenika osjetljiva je na boju glasa, posebno je to izraženo kod tinejdžera.
Upute i zahtjeve uputite mu precizno, naglasite što želite da dijete učini. Nemojte posebno naglašavati što ne želite, time mu dajete loše ideje. Pitajte ga da ponovi zadatak, ako ponovi točno pohvalite mu percepciju riječi.
Odnos učenik – nastavnik
I učitelji, nastavnici, mogu doživjeti stres i frustracije u radu s hiperaktivnim djetetom. Slično kao i roditelji. U razredu se suočavaju s djetetovim lošim, neprimjerenim, teškim ponašanjem. Istovremeno svi ostali učenici pažljivo promatraju i kritički odmjeravaju sve što se događa. Odrasli mogu postati emotivno hladni, strogi i stalno usmjereni isključivo na kazne i prijekore. To je nedopustivo. Svaki događaj u razredu sigurno ima i pozitivnu stranu. Ako ništa drugo, iz njega se može nešto naučiti. Nije učitelj, nastavnik taj koji uvijek mora sve znati. Sigurno je samo da se mora snaći u svakoj situaciji, kakva god ona bila.
Dobro je potruditi se i upoznati osobine hiperaktivnog djeteta, razumjeti ga. Učitelj mora upoznati načine ponašanja i stil komunikacije takvog učenika. Glavna karakteristika hiperaktivnog djeteta je nedosljednosti u ponašanju. Jedan dan funkcionira dobro, sve zadatke obavi zadovoljavajuće, a već idući dan ništa ne ide kako treba. Nije dobro imati stav: znam da možeš bolje, jučer si bio dobar.
Nastavnik mora biti fleksibilan, prilagoditi se učeniku i zahtjevnosti zadataka. Time i on i učenik imaju veće šanse za uspjeh.
Ne treba nikuda žuriti. Dobro je dati učeniku vremena, a samom sebi prostora da se jasno pokaže gradivo. Time se stvara okolina u kojoj se primijeti i sve ono dobro, i stvara autoritet. Inače, moguće je stvoriti sukob s hiperaktivnim učenikom koji nikada ne može završiti dobro. Hiperaktivni učenik ili student ima poteškoća s očekivanjima kad se radi o brzini i nefleksibilnosti.
Učitelj treba biti stalan, imati rutinu, strukturu i plan rada i dnevnih aktivnosti. Svaka aktivnost u svom provođenju može varirati, ali red i slijednost treba ostati ista. Rutina razvija dnevna očekivanja. Lakše je otrpjeti obaveze ako znamo što nas očekuje. Isto je i kad se radi o hiperaktivnim učenicima.
Omogućiti učeniku da se protegne, prošeta, opere spužvu ili ploču. Svakodnevna fizička aktivnost pomaže u smanjenju stresa, povećava budnost, daje priliku učenicima da budu aktivni, dozvoljava im se motorička aktivnost koja kasnije rezultira povećanom koncentracijom.
Nije dobro u kratkom vremenu učeniku uputiti previše informacija. Hiperaktivno dijete bolje se nosi s malim zadacima, kratkotrajnom pažnjom, a onda se zadaci mogu postepeno povećavati i proširivati, uz ohrabrujuće riječi i pohvale za upornost u radu.
Odrediti prioritete u ponašanju. Velika i prevelika aktivnost i nemir ne mora nužno imati za posljedicu loše rezultate. Rezultate umanjuje impulzivnost i nepažnja, smanjena koncentracija. Možete ignorirati mrmljanje i tiho udaranje nogama sve dok to ne smeta radu hiperaktivnog djeteta ili njegovih razrednih kolega. Može biti korisna i dozvola za kretanje, prekinuta nastava na trenutak, i uputa svim učenicima da nakratko ustanu i mašu rukama. Vrlo brzo to daje pozitivne reakcije i svih ostalih učenika.
Neprimjereno ponašanje preusmjeriti, učenika ukloniti iz situacije gdje je neprimjereno ponašanje započelo ili se može predvidjeti i postavljanje učenika u drugu situaciju. Odvlačimo mu pažnju stvarima koje ga više zanimaju. Ili, jednostavno, premjestimo ga u drugu klupu, u drugi mini sredinu.
Pravila stalno i često ponavljati. Paziti na osobne interese hiperaktivnog učenika. Prilagoditi mu stil predavanja. Interes takvih učenika raste ako je učitelj vizualno dinamičan, koristi humor, veseo je, smije se, mijenja ton i boju glasa, komunicira s razredom kroz šalu i stalno je u pokretu, piše po ploči, korača po učionici, dinamičan je.
Hiperaktivan adolescent, student, ima smanjenu koncentraciju, nepažljiv je i nesmotren. Ima problema s organizacijom svojih aktivnosti, stalno mu je dosadno, a njegova nepromišljenost može ga dovesti u rizična ponašanja, sklon je različitim ovisnostima. Hiperaktivna djeca i tinejdžeri imaju lošu sliku o sebi, nesigurni su, teško se prilagode situacijama, dinamičnoj okolini, teško se odvajaju od roditelja iako s njima ratuju.
Odrasli hiperaktivci imaju problema u vezama s drugim ljudima, komunikaciji, braku, kod međuljudskih odnosa. Mijenjaju radna mjesta, zanimanja, mjesta boravka ili stanovanja. Tu pomažu samo učestale terapije koje malo smanjuju simptome hiperaktivnog ponašanja da bi u daljnjem životu mogli funkcionirati normalno.
Svi ovi savjeti neće riješiti sve probleme koje nastavnici imaju s hiperaktivnim djetetom u razredu.
Svako takvo dijete je individua s posebnim problemima kojima se treba prilagoditi.
Ali – svako dijete zaslužuje da se potrudimo!
Izvor: http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/hiperaktivno-dijete/
