Krizne situacije u školi
Niti jedna zajednica, skupina ili pojedinac nisu zaštićeni od mogućih neočekivanih stresnih i traumatičnih događaja. Osobina dobrog razrednika je predviđanje kriznih situacija i izrada strategija postupanja u takvim okolnostima. Buran školski život, redoviti stresni elementi kao ispitivanja nekad donose izvanredne situacije koje mogu ostaviti dugoročne posljedice ako im ne pristupamo pravilno.
Stres je psihologijski pojam. Traumatski događaj izrazito je neugodan svim ljudima, to je događaj koji ugrožava vlastiti ili tuđi život, vlastiti ili tuđi integritet. Reakcije na događaj smatraju se neizbježnima i općima.
Jedan od najbolnijih stresnih događaja je gubitak drage osobe. U svakoj generaciji razrednici se suočavaju s gubicima u obitelji učenika. To mogu biti od prirodne smrti baka i djedova, jednog ili oba roditelja, braće ili sestara, do gubitaka najdražih u tragičnim okolnostima. Posljedice posredno doživljavaju i učenici u razredu. Ponekad razrednici informaciju o događaju dobiju posredno, odmah ili kasnije, uočavajući stresne elemente kod učenika koji je doživio gubitak. Primjereno dobi učenika razrednik informacije prenosi učenicima svog razreda. Ništa ne treba skrivati, a događaj treba predstaviti kao neumitan i nepromjenjiv, treba im opisati situaciju i poučiti ih kako se trebaju ponašati, odgovoriti na pitanja, potaknuti izražavanje osjećaja. Razrednik se treba ponašati tako da učenik osjeti kako je razrednik uz njega. Puno znače tople riječi utjehe, osjećaj zaštite i razumijevanja za gubitak.
Gubitak drage osobe izaziva reakciju koja se naziva tugovanje, žalovanje što znači proces u kojem se postepeno osvješćuje gubitak i prihvate se nužne životne promjene. Uspješnost organizacije podrške ovisi o dobrom poznavanju odnosa među učenicima u razredu. Po potrebi intervenira se u slučaju dugotrajnijega i otežanog procesa tugovanja, a koje se vidi kroz uspjeh učenika i njegovo ponašanje u cjelini.
Traumatski događaji u ljudima pokreću reakcije dok događaj traje, odmah nakon njega i dugo nakon njegova svršetka. Reakcije se uvijek dogode.
Različite krizne situacije mogu biti i samoubojstvo učenika razreda ili škole, ranjavanje zbog nesreće u školi ili na izletu, prijetnje oružjem, destrukcije, smrt učenika zbog bolesti. Svaki od događaja traumatičan je za sve sudionike. Bilo koja od navedenih situacija izaziva niz reakcija koje razrednik treba predvidjeti, prepoznati i prema njima se ispravno postaviti. Pretpostavka za pravilnu reakciju je prije svega zrelost i stabilnost razrednika kao osobe, učenicima treba tjelesna blizina i pažnja odrasle osobe kojoj vjeruju.
Reakcije nakon traumatskih događaja su često: bolna sjećanja na događaj, uznemirujući snovi, izbjegavanje osjećaja i razgovora o tome, smanjeno zanimanje za druge aktivnosti, otuđenost, izljevi srdžbe, smetnje koncentracije, pretjerani oprez, strah, osjetljivost. Mogu se javiti odmah ili nakon dužeg vremena, ne ovise o dobi, spolu ili obrazovanju.
Razrednik mora razvijati vještine nužne za pružanje podrške učenicima koji tuguju: slušati, pokazati zainteresiranost i empatiju, postavljati pitanja, uskladiti verbalne i neverbalne poruke, promatrati dijete radi opažanja neverbalnih poruka i aktivno slušati.
I ova zadaća pokazuje kako je funkcija razrednika kompleksna i zahtjevna.
Izvor: Priručnik za razrednike
