Imaginacija, asocijacija, lančana metoda
Imaginacija je ključ pamćenja. Aristotel je vjerovao da ljudska duša nikada ne misli, a da prije ne stvori mentalnu sliku. Sva znanja i informacije ulaze u dušu, u mozak, preko pet osjetila: dodira, okusa, mirisa, vida i sluha. Prvo ulazi imaginacija koja dekodira poruke prenijete osjetilima i pretvori informaciju u slike. Tek onda intelekt može raditi nešto važno s tom informacijom.
Da bi dali smisao svemu što nas okružuje, u svojoj glavi stalno kreiramo modele svijeta. Najčešće ljudi već od najranije dobi počnu raditi mentalne modele i potpuno se prilagode svom viđenju stvari. Osobu koja nam dolazi s leđa prepoznajemo po koraku. Po suptilnim pokretima intuitivno možemo zaključiti kako je osoba raspoložena. Ono što upravo radimo puno je spektakularnije. Oči lagano skeniraju velike količine ispremiješanih slova, mozak prepoznaje grupe riječi i simultano formira slike, ovisno o brzini kojom fizički pratimo tekst.
Kao djeca bili smo izrazito kreativni i živjeli u svom šarenom svijetu mašte. Da bi sada kao odrasli vratili natrag našu kreativnost, trebali bi biti nezaključani, nezakočeni, neograničeni, nepripitomljeni, nezatvoreni, nesputani, bez predrasuda, neopterećeni, nekontrolirani, necenzurirani, baš onako kao što smo bili kao djeca. Prvo treba ukloniti smetnje i izbaciti kočnice kako bismo dobili prostor za slobodan i nekritičan protok ideja. Misli će se raspršiti u svim smjerovima. Tajna dobrog rezultata je u tome da dozvolite mašti da poludi. Što je bolje nego raditi plan koji je praktičan, logičan i etičan. To je samo mašta, pa zašto ne?
Vježba: test imaginacije
Zamislite da je slika Mona Lisa u vašem vlasništvu. Zapišite što je više moguće ideja o tome što biste mogli učiniti s njom. Zatim se ocijenite ocjenom: jako kreativno, izvrsno, vrlo dobro, dobro, prosječno, lijeno.
Asocijacija
Objekte definiramo prema asocijacijama koje uz njega vežemo. Na što vas asociraju blatne čizme? Tijekom godina skupljamo različite mentalne udice koje okružuju objekt dajući mu novi identitet. Koje osjećaje u vama stvara zvuk telefona? Radost, paniku, znatiželju, olakšanje, iritiranje? Kad biste dovoljno dugo razmišljali mogli biste o tome napisati knjigu.
Lančana metoda
Kad vidimo da nam je teško memorirati riječi, onda je to zato što između njih nema vidljivih poveznica. Da bi upamtili nepovezane riječi moramo maštom stvoriti svoje umjetne poveznice. Takva metoda pamćenja zove se metoda karika ili lančana metoda. Razvija kreativnost i moć asociranja.
Vježba: povezane riječi
Stvorite priču oko 10 odabranih riječi, riječi odaberite sami.
Ako ste zaboravili koju riječ bilo je to vjerojatno iz slijedećih razloga:
- Smislili ste nešto dosadno i bljedunjavo – slike moraju biti naglašene i kreativno aktivne
- Mislili ste da ćete to lako upamtiti i niste se dovoljno trudili – česta greška, posebno ako mislite o riječima koje su naizgled lako pamtljive. Kako ćete upamtiti nešto oko čega se niste potrudili?
- Predodžba je bila suviše nejasna – treba zamisliti što više detalja, oblik stvari, slušati kako zvuči, pomirisati, dodirnuti – sve u mislima
- Niste uspjeli vizualizirati riječ – naći pravilnu asocijaciju veliko je umijeće
- Niste stvorili nikakvu pozadinu – radimo scenografiju, animirane crteže koje samo mi možemo vidjeti
Vizualizacija
Kad bi trebali zapisati sve što nam se jučer dogodilo do najsitnijeg detalja, od toga što smo doručkovali, o čemu smo razgovarali, oko čega se svađali, što željeli, koje zvukove slušali, što smo osjećali – trebao bi nam cijeli dan da to zapišemo. Individualna sjećanja brojala bi se u tisućama tisuća. Imamo veliki nesrazmjer u pamćenju. Kako možemo upamtiti što smo radili u 13 sati i 15 minuta, a ne možemo koji je atomski broj vodika? Odgovor je jednostavan. Pamtimo ono u čemu smo sudjelovali. Iskustva. Redoslijed događaja. Osjećaje. Mirise. Na pamćenje djeluju dojmovi stvoreni kroz cijelu mješavinu osjeta.
Izvor: Dominic O’Brien: Brzi um, trening učenja i pamćenja po metodi Dominica O’Brien
