Mentalne mape
Mentalna mapa je sustav vođenja bilješki. To je metoda učenja koja ima puno prednosti.
Kako napraviti mentalnu mapu?
Uzme se list papira i u središte se stavi tema sadržaja, slika koja predstavlja temu. Podteme izlaze iz glavne teme u obliku grana. Svaka grana je jedinstvena po razlikovnim oznakama, bojama i oblicima. Svaka grana može se dijeliti u dvije pod grane koje su zadane ključnom slikom ili ključnom riječi. Grane i pod grane mogu se ispreplitati, povezivati različitim asocijacijama. Slika govori više od riječi. Isto čini i mentalna mapa.
Prednosti mentalne mape
Srž teme i glavni sadržaji jasno su definirani. Važnost pojedinih sadržaja prepoznaje se na prvi pogled. Omogućena je brza procjena jer je sve jasno i pregledno, odmah se vide poveznice. Uklone se sve nepotrebne nerazumljivosti i komplikacije, jer je radimo sami i s razumijevanjem. Jedinstvena je, prepoznatljiva, lako se pamti.
Prednosti mentalne mape u odnosu na bilješke
Izrada mentalne mape zaposli sve kortikalne sposobnosti: imaginarnu, logičku, verbalnu, prostornu i druge. Omogući kreativnost. Naš um je multidimenzionalan. Mentalna mapa omogući mu uzlet u svim smjerovima, kreativne ideje, oslobađa nas straha, osobni je organizator misli.
Jednosmjerni um
Pogled na stranicu s tekstom ne daje uvid u bit sadržaja, ne daje predodžbu o smislu onoga što piše. Jedini izlaz je čitati do kraja, a čak i onda ključne riječi, središnja ideja i važne asocijacije mogu biti izgubljene u gramatici, semantici, pravopisnim znakovima.
Možemo to usporediti putovanjem vlakom s ciljem upoznavanja novog krajolika. Novi teritorij je sadržaj, tračnice su linearne bilješke, destinacija puta je razumijevanje predmeta proučavanja, a različite stanice ključne riječi ili teme. Svaki prag na tračnicama je neka riječ u bilješkama. Odlučimo da ćemo izaći na svakoj stanici i upoznati novi krajolik. No, najviše vremena trošimo putujući od jedne do druge stanice. Vrijeme trošimo na nevažne riječi. Kad konačno stignemo na kraj puta imamo osjećaj da smo nešto propustili. Zar nije bolje putovati helikopterom, brže je, a možemo stati gdje god to želimo.
Smjernice za izradu mentalne mape
- Uvijek početi od središnjeg crteža – to je centar pozornosti. Treba nam dovoljno veliki papir na kojem će biti mjesta za sve teme koje se granaju iz središta.
- Koristiti po jednu ključnu riječ u redu – teško je odoljeti napasti da se piše više riječi, ali dobro je biti discipliniran i odabrati jednu, i to onu najvažniju.
- Koristiti simboličke crteže što je više moguće – to nije teško, oni nisu tu zbog vizualnog dojma već služe samo kao pomagala za što efikasnije pamćenje
- Koristiti različite boje za različite teme – ne smije biti monotono i zatupljujuće, boje ističu i naglašavaju, daju prepoznatljivost, karakter, privlačnost.
- Kreativno koristiti maštu i asocijativno mišljenje – mentalne mape mogu se potpuno prilagoditi mašti. Razbarušene, svježe, originalne ideje, slijede prirodan tok misli, a potencijal je beskonačan.
Kad koristiti mentalne mape
Stalno. One govor reduciraju na važne činjenice i veze između činjenica. Rezultati neće izostati.
Primanje vizualnih informacija
Vizualne informacije su one koje se prezentiraju praktično, kao demonstracije, video, film, sljedovi, prezentacije, pokusi. Jače djeluju jer potiču pokret, boje, prostorni i slušni element. Uvijek se više prisjetimo događaja, nego pisanog i usmenog opisa. Mentalna mapa tu preuzima ulogu dnevnika, a simbolički crteži ključnih pojmova igraju važnu ulogu u oživljavanju vizualnih sjećanja.
Primanje pisanih informacija
Prednost pisanih materijala je što s njima možemo raditi brzinom kojom sami želimo. Sami kontroliramo koliko ćemo materijala obraditi i kako. Nedostatak je u gubitku vizualnog, pokreta, govora, vizualne simulacije, interakcije. Učenje je otežano jer smo doslovno prepušteni vlastitim mentalnim pomagalima, svojoj mašti. Zato je dobro:
- Planirati čitanje unaprijed – proučiti sadržaj, skenirati indeks pojmova, zabilježiti brojeve stranica. Ne treba čitati knjigu od korica do korica, ne treba biti previše detalja, jer možda zbog detalja izgubimo glavni smisao
- Potražiti glavnu poruku – ako je lociramo dobili smo centralni dio mape. Treba čitati otvorenim, znatiželjnim umom, pokušati oživjeti tekst pomoću kreativne imaginacije i asocijacije
- Ne čitati pasivno – čitati s razumijevanjem, pratiti teze koje stoje iza zaključaka. Aktivno čitanje povećava pamćenje jer um stvara veze i asocijacije, a pamćenje zapravo djeluje pomoću asocijacija
- Nadopunjavati mentalnu mapu – bilježiti pojmove i ideje, imena pojmova, datume, formule. Podatak treba biti jasno vidljiv, grane mogu biti memorirane u slučaju da treba upamtiti slijed podataka.
- Može se pokazati da je glavna misao krivo odabrana – u tom slučaju treba napraviti novu mentalnu mapu i zaboraviti staru.
Pripremanje seminara
Ako se seminarski rad sastoji od uvoda, glavnog dijela i zaključka onda se tim redom trebaju i pisati. Kako napisati uvod u nešto što nismo smislili? Može se dogoditi da na početku damo obećanja koja ne ćemo na kraju ispuniti. Možda je bolje odmah napisati glavni dio teksta, pa nakon toga uvod.
Skiciranje plana je jedini ispravan način kako započeti rad na seminaru. Rezultat će biti jasniji, čitak, pregledan. Skiciranje strukture omogućit će nam da se ravnomjerno dotaknemo svih tema i glatko prelazimo s jedne na drugu. Ako tek zapisujemo sve što nam padne na pamet dobit ćemo neujednačene dijelove s puno ponavljanja, logički nepovezani materijal. Gubimo puno vremena na ništa. Može se dogoditi da imamo premalo ideja, pa ne znamo odakle početi. Ili možda imamo previše ideja pa opet ne znamo odakle početi. Tu pomažu mentalne mape.
Vlastito znanje redovito podcjenjujemo. Mentalna mapa sažima znanje, izvlači informacije iz dubine našeg mozga. Reduciraju se sumnje otkrivajući puno više nego što mislimo da imamo. Oslobađa se samopouzdanje kroz pisanje jer imamo što reći.
Kako bi izbjegli sindrom „Od šume ne vidim drvo“ mentalna mapa služi kao putokaz. Počnemo od središnje slike, nabacimo ideje redom kako dolaze, ispraznimo um i promatramo kako teme izlaze iz centra poput valova. Kad se sve posloži napisati tekst je skroz lako. Proces pisanja seminara postane poput pokretne trake za montažu.
Pripremanje prezentacije
Prezentacija koju izrađujemo mora biti takva da je vrijedna pamćenja. Priprema je slična izradi seminara, uz malu varijaciju. Struktura se oblikuje na isti način. No, ovisno o vremenu koje nam je zadano za duljinu prezentacije, ograničimo se na tri ili četiri momenta.
Najvažnije je misliti na publiku, staviti se u njihov položaj. Puno je važnije dotaknuti najvažnije značajke jedne teme, nego imati previše tema u premalo vremena.
Bilo bi dobro napraviti dvije mape. Prva će dati mnogo zanimljivih opcija, a u njoj će se vizualno odvajati glavne značajke grana, teme, već prema gustoći određenih grana. Druga mapa treba biti sažetija i uređenija verzija prve, strukturirana tako da nam olakša izlaganje.
Kad smo zadovoljni napravljenim planom, mentalna mapa može biti vodič za prezentaciju. Uklonila je potrebu za šaranjem na papirićima. Nema potrebe za pisanjem bilježaka.
Kad jednom počnete raditi s njima pitat ćete se kako ste ikada mogli bez njih!
Izvor: Dominic O’Brien: Brzi um, trening učenja i pamćenja po metodi Dominica O’Briena
