Suradnja s roditeljima
Tijekom školovanja nastavnici nisu dovoljno osposobljeni za suradnju s roditeljima koja može bitno utjecati na uspješnost ostvarivanja zajedničkog cilja kao što je odgoj djeteta. Razrednik je posrednik, veza između škole i obitelji. I roditelji i razrednici trebali bi biti saveznici jer i jedni i drugi žele isto – da dijete bude sretno, uspješno i zadovoljno. U praksi između njih često dolazi od konflikata, optuživanja i svađe. Razlog za to je taj što sve okolnosti vide različito. Na primjer – roditelj vidi dijete kao energično, spontano i društveno, a razrednik isto dijete vidi kao nedisciplinirano. Zato roditelji misle kako su razrednici neobjektivni i umjesto konstruktivnih rješenja i zajedništva između roditelja i razrednika dolazi do neprijateljstva.
Praksa je pokazala kako roditelji radije dolaze na individualne satove razgovora s razrednikom nego na roditeljske sastanke gdje razrednik govori o razredu kao cjelini. Motivacija i učestalost suradnje uvjetovana je djetetovom dobi, osobnošću roditelja, očekivanjima u pogledu školovanja, tradicijom i vlastitim iskustvom roditelja koje su imali u školi.
Kako olakšati suradnju razrednicima i roditeljima?
Potrebno je uspostaviti komunikaciju s roditeljima na samom početku školske godine, prije nego što se dogodi eventualni problem. Dobro je upoznati što više obitelj svakog učenika, kroz razgovor s učenikom, pozvati roditelje u školu ako sami ne dolaze, bez napadanja i optuživanja, i svaki puta im reći nešto lijepo i pozitivno, a tek nakon toga izložiti moguće probleme jer će tako lakše prihvatiti neugodne informacije i biti skloniji suradnji.
Roditeljski sastanci
Roditeljski sastanak je jedan od oblika rada s roditeljima koji se održava u pravilu četiri puta godišnje, a po potrebi i češće. Na njima razrednik treba informirati roditelje o uspjehu učenika, disciplini i svemu što se događa u razredu. Iznosi svoja zapažanja o ponašanju učenika, informira o radu razrednog vijeća, školskim planovima, akcijama, obavezama i postupcima koje škola radi u svrhu unaprjeđivanja odgoja i obrazovanja. Kao takav, roditeljski sastanak nije i najdjelotvorniji. Roditelji mu obično prisustvuju više iz odgovornosti i obaveze, a manje zbog stvarnog zanimanja za događanja u školi.
Roditeljski sastanci su unaprijed pripremljeni, ili bi trebali takvi biti.
Da ne bi bili frustrirajući za razrednika, treba ih organizirati tako da potaknu dvosmjernu komunikaciju. Roditelji bi se trebali osjetiti ugodno i važno ako im se omogući aktivnost, uz što više razgovora, razmjenu iskustva, ravnopravno iskazivanje mišljenja i stavova, ugodno druženje kroz različite sadržaje koji će inicirati međusobno uvažavanje i prihvaćanje. Teme razgovora razrednik može odabrati sam ili zajedno s roditeljima. Osim predavanja može se raditi u manjim grupama, organizirati okrugli stolovi, zajedničke akcije, izlet, susreti, druženja.
Pedagoške radionice
Pedagoške radionice pokazale su se kao najuspješniji oblik rada s grupama roditelja. Na početku godine dobro je i potrebno kratkom anketom utvrditi da li postoji u razredu zainteresiranost roditelja za takvu vrstu edukacije. Ponude se teme i napravi plan rada s mogućim terminima održavanja, što kasnije olakšava rad s roditeljima. Vrlo brzo stvori se grupa roditelja koja postane suradnik i pomoć razredniku kod rješavanja problema razreda i učenika.
Pedagoška radionica oblik je grupne interakcije s kružnom komunikacijom. U njoj se razmijene iskustva, potiče osjećaj samopouzdanja i vlastitih vrijednosti. Komunikacija mora biti višesmjerna, a središnji dio radionice uvijek je aktivnost
Radionica se sastoji od:
- uvodnog dijela – upoznavanja sudionika
- središnjeg dijela – teme radionice
- završnog dijela – zaokruživanja teme, a to radi voditelj radionice
- evaluacije – vrednovanja.
Razrednik, kao voditelj radionice, treba pripremiti potrebne materijale, započinje međusobnim upoznavanjem, potiče roditelje na aktivno sudjelovanje. Na kraju procjenjuje uspješnost radionica, anketira roditelje, obrađuje prikupljene informacije i time dobije smjernice budućih radionica.Predavanja za roditeljeNa početku školovanja ta se predavanja usmjeruju na teme o uspješnom učenju, a kasnije prema dobi o razvoju samopouzdanja djece, agresivnosti, ovisnostima, promjenama i načinu ponašanja u pubertetu, profesionalnoj orijentaciji, zdravlju. Predavanja moraju biti konkretna i nikad ne smiju biti preduga. Nakon njih roditelji trebaju dobiti mogućnost postaviti pitanja, izraziti mišljenja i stavove, sve u duhu tolerancije i za dobrobit djeteta.Razrednik mora prilagoditi vrijeme individualnih razgovora s roditeljima tj. informacija svojim i roditeljskim radnim obavezama. Treba se posebno pripremiti kako bi pred roditelje došao profesionalno i argumentirano, i ostavio dojam kako doista želi pomoći intelektualnom i emocionalnom razvoju djeteta. Roditelj obično želi saznati što učiniti kako bi se njegovom djetetu pomoglo. U tom slučaju razrednik ima ulogu savjetnika gdje mu je osim dobrih teorijskih znanja potrebna i dugogodišnja praksa, životno iskustvo i pravila.Na početku svakog razgovora s roditeljima razrednik treba započeti s dobrim informacijama, pozitivnim zapažanjima, nikad jedno dijete ne uspoređivati s drugim učenicima, ne tužakati ga, kritizirati, ne davati svoje mišljenje o učeniku kao osobi, ne nuditi rješenja za obiteljske probleme. Treba govoriti o eventualnom lošem odabiru učenikovog ponašanja koja dovode do loših ocjena i problema s vladanjem u školi. Mora strpljivo i pažljivo saslušati što roditelj govori, misli, i nakon toga, u dogovoru s roditeljem, poduzeti mjere za poboljšanje stanja. Važno je razjasniti što se od učenika može očekivati, jer su roditelji često nerealni. Na kraju razgovora uvijek treba naglasiti kako je učenik napredovao, dogovoriti se o daljnjem postupanju, uputiti roditelja kako će poticati učenika i na što usmjeriti pozornost. Roditelje treba poticati na promatranje svog djeteta i zapažanje promjena u ponašanju.
- Suradnja s roditeljima je značajan i složeni zadatak razrednika. I roditelji i razrednik imaju zajednički cilj – dobrobit djeteta.
- Razrednik mora poticati atmosferu suradnje zbog djeteta, a prema roditelju se ponašati kao partner, steći njegovo povjerenje, imati dvosmjernu komunikaciju. Mora pokazati razumijevanje i empatiju, biti spreman za ugodne i neugodne roditelje, prihvatiti ih takve kakvi jesu.
Individualni razgovori s roditeljima
- Predavanja za roditelje najčešće su organizirana na roditeljskim sastancima. Mogu biti vezana za društvenu ili javnu djelatnost škole. U njima mogu sudjelovati stručni suradnici škole: pedagozi, psiholozi, defektolozi, ili se rade u suradnji sa školskim liječnikom, djelatnikom prometne policije ili drugim suradnicima.
- Roditelji tako dobiju osjećaj da pomažu sebi, svom djetetu i ostalim roditeljima, a ne dolaze isključivo iz osjećaja obaveze. Također, o saznanjima mogu i imaju s kime razmijeniti svoja mišljenja i stavove.
- Načela ili pravila radionice omogućavaju da svaki sudionik može ne sudjelovati u raspravi, i ne treba dati obrazloženje. Svi trebaju uvažavati svačije mišljenje, biti tolerantni. Sve što se kaže treba ostati u krugu ljudi – sudionika radionice, a nikoga se ne smije omalovažavati ili mu se rugati. Radionica ima zadani cilj: podršku i razumijevanje.
Izvor: Priručnik za razrednike
