Usamljenost
Jeste li se ikad pitali koliko ima osoba koje su vam istinski bliske?
Pripadate li svojoj obitelji? Kakvi ste s prijateljima? Čini li vam se da ste među njima – sami?
To su neka pitanja koja određuju hoćemo li se i koliko osjećati usamljeno. Usamljenost može biti neugodna i bolna, prati je osjećaj odbačenosti od ljudi do kojih nam je stalo. Htjeli bi da nas prihvate i da budemo dio njihovih života kao što su oni dio nas. Glavni razlog zbog kojeg se osjećamo usamljeni je onaj osjećaj da smo sami jer nismo s drugima stvorili bliske odnose. Drugi ljudi su oko nas, a s njima nismo ostvarili psihološku bliskost.
Ima nekoliko vrsta usamljenosti. Ako smo odvojeni od drugih ljudi, a ta odvojenost nam nije bolna, kažemo da je to fizička osamljenost. Odvojenost od drugih na koju ne možemo utjecati može biti zbog političkih, profesionalnih ili vjerskih razloga pa se radi o izolaciji. Ona je neizbježna, razlozi za odvajanje su stvarni, gotove činjenice.
Svaka osoba može stvarati i raditi sama, i ne osjećati se usamljeno, odmara od drugih ljudi i stresa, uživa biti odvojena od ljudi, uživa u samoći. Sama je tako odabrala, mirna je i staložena. Nije usamljena. Usamljenost ne biramo svojom voljom, psihološki je problem, subjektivan osjećaj emocionalne praznine.
Psiholozi smatraju kako usamljenost ima više dimenzija, definiraju mogućih pet:
- Psihološku – otuđenost od samog sebe
- Interpersonalnu – odvojenost od drugih ljudi
- Socijalnu – odbačenost od grupe
- Kulturalnu – neuklapanje u okolinu i trenutnu kulturu
- Svemirsku usamljenost – odvojenost od vjere i prirode
Drugo gledište dijeli usamljenost na dvije kategorije:
- Emocionalnu – kad nam nedostaje bliskost u emocionalnoj ili romantičnoj vezi
- Socijalnu – nismo dovoljno uključeni u socijalne veze, nemamo dovoljno prijatelja i poznanika s kojima možemo podijeliti zajedničke interese
Razlikuju se i:
- Situacijska usamljenost – neugodne emocije i tjelesne poteškoće nastale kao posljedica stresnog događaja ili prekida nekog odnosa
- Kronična – ako duži vremenski period neuspješno ostvarujemo blizak odnos i vjerujemo kako ćemo biti usamljeni i u budućnosti, ne vidi se izlaz iz situacije – prate je anksioznost, bespomoćnost, beznadnost
- Prolazna usamljenost – traje nekoliko sati ili dana, nema bitnih emocionalnih ili tjelesnih simptoma
Prema Brehmu, usamljene osobe imaju nekoliko zajedničkih psiholoških poremećaja:
- Depresija koju prati tuga, praznina, izoliranost i otuđenost
- Očaj, manifestira se kroz beznađe, uplašenost, bespomoćnost, napuštenost, ranjivost
- Samo osuđivanje i nezadovoljstvo sobom, uz nesigurnost, posramljenost, neprivlačnost, samo odbacivanje
- Dosada, nemir, želja da budemo negdje drugdje, razdražljivost
Postoje tri tipa usamljenih ljudi:
- Beznadno usamljeni su ljudi koji nemaju romantičnog partnera i bliske prijatelje, i jako su nezadovoljni svojim odnosima
- Periodično usamljeni su oni s malim brojem bliskih veza, aktivni su i žele promijeniti svoj status usamljenog
- Rezignirani nemaju romantičnog partnera, ostvarili su samo nekoliko odnosa, i prihvaćaju svoje stanje
Usamljenost i mladi ljudi
Psiholozi su svojim istraživanjima pokazali da usamljenost dostigne vrhunac u kasnoj adolescenciji i ranim dvadesetim godinama, i nakon toga stalno opada. Kaže se da su u pravilu studenti manje usamljeni od srednjoškolaca, iako im se doživljaj usamljenosti prilično podudara. Najusamljeniji su brucoši, ali to se posebno odnosi na brucoše koji su se netom morali zbog studiranja preseliti u drugo mjesto boravka.
Kako objasniti usamljenost mladih ljudi?
Od njih se puno očekuje. Trebali bi stvarati i održavati mnogobrojne društvene odnose. Pa, onda kad u tome ne uspiju koliko misle da bi trebali smatraju se usamljenima i neuspješnima, previše su samokritični. Često su odnosi koje stvaraju površni i nedovoljno bliski. Starije osobe imaju manju širinu socijalnih odnosa, ali je ona napravljena od dugotrajnih i bliskih veza, pa se osjećaj usamljenosti umanjuje.
Osobe koje dublje proživljavaju negativne emocije više će se osjećati usamljenima od emocionalno stabilnih ljudi. Neurotici su skloni puno pažnje posvetiti problemima u međusobnim odnosima, pa i u drugim područjima života. Time sami doprinose otežanoj komunikaciji s drugima, a posljedica je – usamljenost.
Usamljenosti pripomažu osobne karakteristike: socijalna anksioznost, sramežljivost, nisko samopoštovanje, nedostatak samouvjerenosti. Usamljeni sebe ocijene negativno, nerado govore o sebi, socijalno su manje inteligentni i teško im je razviti bliske i intimne odnose. Kod ljudi izazivaju negativne reakcije i sve se vrti u krug, a usamljenost se hrani sama.
Kako si sami možemo pomoći?
- Promijeniti način razmišljanja, realno vidjeti druge i sebe, ne gledati se negativno i osuđujuće
- Volontirati, time se obogati krug socijalnih kontakata, razvija se samopoštovanje jer pomažemo drugima, visoko samopoštovanje smanjit će osjećaj bezvrijednosti i usamljenosti
- Ulagati puno u postojeće odnose, bolje upoznati prijatelje ili članove obitelji, komunicirati, organizirati susrete, ići na kavu, raspitati se o novim stvarima u životima drugih ljudi, jer kad ljudi vide kako vas zanimaju i oni će uzvratiti istim
- Uživati u aktivnoj samoći, ne bježati od sebe, iskoristiti vrijeme za mnogobrojne aktivnosti, čitanje, pisanje, šetnju i refleksivno reagirati na svoje potrebe, interese, emocije, ako sami ne ugodite sebi kako će to činiti drugi
- Razmisliti o nabavci kućnog ljubimca, on je društvo i daje bezuvjetnu ljubav, ili dovede u situaciju kojom ćete upoznati nove ljude
- U težim slučajevima usamljenosti, ako osjetite da ništa ne pomaže dobro je zatražiti stručnu pomoć i psihoterapiju koja će promijeniti misli i ponašanje i smanjiti usamljenost.
Izvor: Berk L. E. Psihologija cijelo životnog razvoja
Brehm S. S. Intimate relationships
Lacković-Grgin, K. Usamljenost: fenomenologija, teorije i istraživanja
