Igra u nastavi 
“Razlog zbog kojeg većina djece ne voli školu nije to što je rad pretežak, nego jer je potpuno dosadan”
riječi su dr. Seymoura Paperta, profesora Instituta tehnologije u Massachusettsu.
Prema izvještaju Američke akademije za pedijatriju nestrukturirana igra je zdrava i predstavlja temelj kako djetetu pomoći usvojiti socijalne, emocionalne i kognitivne vještine. Igra je važna i kao pomoć u nošenju sa stresom.
Različite igre štite djetetov emocionalni razvoj. Nedostatak slobodnog vremena i užurban način života izvor je stresa, tjeskobe, a kod mnoge djece može dovesti i do depresije.
Kroz igru djeca otkrivaju svoje mogućnosti, razvijaju sposobnosti i vještine, steknu iskustva, uče i stvaraju. Igra potiče maštu i kreativnost. Djeca uživaju u igri. Igra ih motivira na sudjelovanje, a pozitivno raspoloženje tako se prenosi i na učenje.
Igra je učenicima najzabavniji oblik učenja. Znanje stečeno kroz igru je trajnije od znanja stečenog na bilo koji drugi način. Pokazalo se da igra kao oblik učenja ima mnoge prednosti:
- lako je postići najveću moguću koncentraciju pažnje
- emocionalno, stav djeteta prama igri uvijek je pozitivniji od stava prema ozbiljnom učenju
- aktivnost djeteta u igri veća je od aktivnosti kod drugih oblika učenja
- u igri djeca se manje umore nego kod ozbiljnog rada
- igra povećava motivaciju, interes, izaziva veću pažnju, učenje čini zanimljivijim nego što to čine drugi oblici učenja ili rada
- učenje i pamćenje činjenica podjednako je u igri kao i pri korištenju tekstova ili izlaganja, a kroz određena ispitivanja pokazalo se da je igra djelotvornija
- naučene sadržaje kroz igru dijete dulje pamti i lakše primjenjuje
- igre simulacije pozitivno utječu na osjećaj kontrole okoline i vlastite sudbine, jer učenik može dobiti dragocjeno iskustvo, što na drugi način ne može
- igre se mogu primijeniti kod učenika različitih uzrasta i sposobnosti, no pokazalo se da je posebno korisna za djecu koja se ne mogu iskazivati, djecu iz deprimiranih socijalnih sredina ili djecu s poteškoćama bilo koje vrste.
Međutim korištenje igara u nastavnom procesu zahtijeva velik angažman nastavnika!
Nastavnici moraju znati zašto uvode igru u nastavu i što žele njome postići. Da bi se postigla svrha i ostvarila korist igrom, najvažnije je prvo upoznati učeničke potrebe. Treba voditi računa da igra bude prilagođena dobi i intelektualnim sposobnostima učenika.
Jako je važno prilagoditi igru pojedinim učenicima unutar razrednog odjela. Igra prilagođena slabijim i prosječnim učenicima često je prelagana i nezanimljiva boljim učenicima. Istovremeno, ona prilagođena boljim učenicima bit će preteška slabijim učenicima, i oni je neće moći pratiti.
Kako bi igra bila što dinamičnija, zadaci ne bi trebali biti predugački. Također, treba procijeniti koliko će vremena igra trajati, a da ne postane dosadna. Igre se mogu koristiti kod ponavljanja, usvajanja različitih novih sadržaja, uvježbavanja ili kao uvod u novo gradivo.
Mogu se koristiti za individualan rad, rad u parovima ili grupni rad.
Učenje kroz digitalne igre 
Učenje kroz digitalne igre može biti odlična nadopuna predavanju u učionici.
Učenje kroz digitalne igre otkriva nove načine dizajna nastave pomoću informatičke i komunikacijske tehnologije i istovremeno daje učenicima mogućnost stjecanja vještina i sposobnosti. Učenicima korištenje igara za učenje može predstavljati učenje i zabavu, suočavanje s izazovom i postizanje boljih rezultata, isprobavanje različitih uloga, razvijanje sposobnosti eksperimentiranja i promatranja rezultata, sposobnost izražavanja osjećaja, razmišljanje o određenim konfliktnim situacijama.
Nastavnici primjenom igara za učenje efikasno dopiru do nove generacije učenika koji takve alate koriste od ranog djetinjstva. Kroz igru nastavnici mogu dati uvod u novu temu učenja, kojom se povećava zanimanje učenika za temu ili kao dodatnu aktivnost za mnoge druge svrhe kao što su za stvaranje složenih mogućnosti učenja, povećanje motivacije učenika, ili kao drugi način interakcije i komunikacije.
Marc Prensky kaže:
„Djeca današnjice socijaliziraju se na bitno drugačiji način od svojih roditelja. Brojke su zapanjujuće: više od 10.000 sati igranja videoigara, više od 200.000 primljenih i odaslanih e-mailova i poruka na Internetu; više od 10.000 sati razgovora na mobitel; više od 20.000 sati provedenih pred televizorom, pogledano više od 500.000 promidžbenih poruka – i sve to prije nego što mladi diplomiraju. Te, možda, u najboljem slučaju, 5.000 sati provedenih u čitanju knjiga. To su »digitalno urođeni« studenti današnjice.“
Izvor: www.skola.hr
