5 načela zrele ljubavi
- Odgovornost – u kontekstu ljubavi odgovornost se ne shvaća kao dužnost ili nešto nametnuto izvana. Ona se definira kao slobodan i dobrovoljan čin, kao odgovor na ponudu ljubavi drugoga ljudskog bića. Biti odgovoran znači biti sposoban i spreman odgovoriti (dati odgovor na duševne, emocionalne, međuljudske potrebe druge osobe). Onaj tko voli osjeća se automatski odgovornim za voljenu osobu i za sama sebe.
- Poštovanje – da se odgovornost ne bi pretvorila u želju za posjedovanjem i dominacijom nad voljenom osobom, potrebno je uzajamno poštovanje. Poštovanje partnera temelji se na načelima jednakosti, jedinstvenosti, ravnopravnosti, pravde i uzajamnosti. Podrazumijeva brigu i sposobnost da se druga osoba razvija, raste i ostvari samu sebe. Poštovanje isključuje svaku vrstu zlouporabe, nasilja i iskorištavanja, u smislu Trebam te zato što te volim, a ne, volim te zato što te trebam.
- Poznavanje – da bi nekoga zavoljeli moramo imati povjerenja u njega, da bi stekli povjerenje, moramo ga poznavati u dušu. Za to je potrebno puno strpljenja, otvorenosti, spremnosti da ga saslušamo i kažemo što nas tišti. Dobro poznavanje osobe pomaže da ona iskoristi svoje talente, kapacitete i potencijale.
- Spontanost i iskrenost – u izgrađenom partnerskom odnosu osobe postaju prirodnije, spontanije, elastičnije, ljudskije. Lakše skidaju svakodnevne maske, oslobađaju se zadanih uloga, ne dokazuju se jedno drugomu, žive slobodnije, nastoje biti ono što doista jesu. Istinska, iskusna ljubav omogućuje opušten život u kom ne treba biti na oprezu, skrivati se, vagati svaku riječ i gestu, sputavati se. Unatoč manama i propustima, osjećamo se prihvaćenima i voljenima.
- Posebnost i individualnost – pravi partneri vole i trebaju jedan drugoga, ali ne po svaku cijenu. Oni su toliko neovisni i samodostatni da mogu opstati jedan bez drugoga. Ne drže se grčevito jedan za drugoga u trajnome strahu da ne budu ostavljeni, ne kontroliraju se, niti žele učiniti drugoga jednakim sebi. Oni uspiju ostvariti jedinstvo u dvojstvu: Biti (za)jedno, a ostati (u)dvoje.
Ljubav je važna, ali postoje i druge stvari u kojima se može uživati. Smisao života je sam život. Svatko sam određuje što želi, i što će iskoristiti od mogućnosti koje mu se pružaju. Svatko od nas ima pravo na pogrešku. Ljubavi su međusobno različite. Svakog partnera volimo na drugi način. I uvijek je ona trenutna ljubav – ona prava.
Ljubav je razlog što želimo biti s partnerom, ali ne treba pretjerivati. Uz svu ljubav dobro je ostati svoj. Ljubav je zadovoljstvo, sreća i ispunjenost, ako nije treba tome težiti. Niti jedna osoba ne može se silom promijeniti. Voljeti nekog znači voljeti takvog kakav je sada, a ne projekt koji treba postati. Partneri se podržavaju, dogovaraju, sudjeluju u izgradnji bez prisile i ucjena.
Ljubav je osjećaj koji se sastoji od mnoštva pozitivnih i negativnih emocija, treba ih razumjeti i prihvatiti. Razumijevanje je rezultat ljubavi, nastaje nakon upoznavanja, slaganja i neslaganja, konflikata, ljutnje, bez žrtvovanja. Pristajanje na ono što se želi. Nema rok trajanja. Vjernost je stvar odluke, ne ljubavi.
Nije dobro upropastiti život tražeći idealnu ljubav. Takva ne postoji. Sve je stvar kompromisa.
Izvor: http://www.savjetnikuspjeha.com
